Na osnovu pokretljivosti njihovih oslonaca, sedlasti se dijele na fiksne, klizne i podizne tipove. Kod fiksnog sedla, lijevi i desni oslonci su pričvršćeni vijcima na osnovnu ploču, koja je zauzvrat pričvršćena za okvir šasije tegljača. Fiksni tip je najčešće korišten. Klizni sedlasti kotači dolaze u različitim stilovima, ali dijele sličnu strukturu kao i fiksni tip; ključna razlika leži u vezi između osnovne ploče i okvira šasije, koji koristi dizajn sa više-rupa ili zupčanika. Ovo omogućava da se osnovna ploča premjesti uzdužno za smještaj različitih prikolica za glatko spajanje. Neki klizni modeli imaju automatski pneumatski kontrolni sistem koji koristi vazdušni pritisak da klizi jedinicu napred-nazad duž staze. Podizni sedli se prvenstveno koriste na traktorima na lučkim terminalima; mogu se kretati okomito unutar određenog raspona za smještaj polu-prikolica različitih visina.
Oni su također kategorizirani prema stepenu slobode u tipove jednog-stepena{1}}-slobode i dvostrukog-stepena--slobode. Jedan-stepen--slobode petog točka-također poznat kao jedno-tip osi-omogućava samo uzdužno naginjanje (nagib) od približno 8 stepeni. Ovaj tip nudi visoku stabilnost u vožnji i pogodan je za velike{15}}brzine, lagano opterećene poluprikolice{16}}sa visokim težištem koje rade na dobrim cestama. Njegov nedostatak je što nemogućnost bočnog osciliranja izlaže okvir vozila značajnom torzijskom naprezanju. Dvostruki-stepen--sedla{22}}ili dvostruki{23}}tip-omogućava i bočne i uzdužne oscilacije, pomažući da se zaštite okviri teških{25}}različitih transportnih traktora koji rade u različitim uslovima. Međutim, budući da dvoosovinski peti kotači sjede znatno više od jednoosnih-modela, oni nude lošiju bočnu stabilnost tokom-brzine skretanja; shodno tome, rijetko se koriste u standardnom transportu autoputem.
